Apsolutni sluh" sagledavajući sa aspekta muzike...
Mozart, Beethoven, Chopin, Ella Fitzgerald, Bing Crosbyj, Jimi Hendrix, Michael Jackson, Shakir, Mariah Carey... rođeni s apsolutnim sluhom i čine malu populacije s ovom izuzetno retkom sposobnošću. To je više bolest nego privilegija ili talenat. Ti ljudi su u stanju da prepoznaje i pamti tonove, akorde i tonalitete u njihovoj apsolutnoj visini i s osobenim značajem. Tačnije, to je sposobnost da se bez oslonca na neki poznati tonski standard neposredno prepozna i imenuje muzički ton. Kao da u sebi ima neku rezonantnu kutiju u glavi koja odredjuje frekfeniciju tonova.
Apsolutnim slušačima ta osobina ponekad može i smetati, na primer stvara im poteškoće kada moraju slušati ili svirati na instrumentu koji nije naštimovan onako kako su navikli.
"Relativni sluh"
U temperovanom sistemu, razmaci izmedju oktava nisu matematički jednaki, već postoje mala odstupanja, tj. ton za oktavu više nije viši tačno za duplo od svog prethodnog, već ima razlike. Razlika izmedju te dve vrednosti se zove "pitagorejska koma"... Muzika zahteva prepoznavanje, određivanje i izvođenje intervala, melodija, harmonija, tonaliteta i modulacija. Ta sposobnost shvaćanja muzičkih odnosa među tonovima naziva se relativnim sluhom i može se uvežbati. Za uspješnu muzičku karijeru apsolutnom slušaču nužan i dobar relativni sluh, dok relativnom slušaču za nju nije potreban apsolutni sluh. Tome svedoči i činjenica da su većina muzičkih i kompozitorskih slušalaca, relativni slušači.
Нема коментара:
Постави коментар